Granica populizma i zamjene teza ove nenarodne vlasti je samo nebo.
Oktroišu Vladu državnim udarom, kojem je prethodila neviđena korupcija, nepotizam, klijentelizam. To je Vlada u kojoj sjedi otac, a za koju glasa sin. To je Vlada u kojoj sjedi ministar zdravstva iz HDZ 1990, za kojeg su stranke sarajevske trojke dale Draganu Čoviću kontrolu nad obje firme koje se bave izgradnjom cesta u FBiH (JP Autoceste FBiH i JP Ceste FBiH). Ta skupina ljudi vođena neograničenom željom za vlašću generira problem, pa ga onda kao javno elaborira, ukazuje i proziva. To je prevara koju su već plasirali građanima u Kantonu Sarajevo. U maniru šibicara, što dobar dio njih zapravo i jeste. Treba podsjetiti na izbor gradonačelnika grada Sarajeva kada su prevarili i iscipelarili gospodina Bogića Bogićevića. Tada su uslijedila brojna TV gostovanja, statusi, krivične prijave protiv oponenata, bezočno moralisanje i “kolektivno oplakivanje”. Bilo kako bilo, Bogićević nije postao gradonačelnik grada Sarajeva, a s ove vremenske distance je jasno da zapravo nikad nije ni bio plan da on to bude.
Slavodobitno izaberu načelnike, pa ih ucjenjuju, smjenjuju. Paralelno su i vlast i opozicija. Suštinski su pozicija koja koristi sve poluge vlasti, dok su javno kao neka opozicija praveći privid da su ti načelnici “greške”, što oni zapravo i jesu, ali nisu samo oni jer ih je nemoguće odvojiti od politika koje su ih promovirale i izabrale. Na taj način skreću pažnju s nerada i problema koje ne rješavaju.
Tako evo i danas. Organiziraju press-konferenciju i javno kritikuju ministra Rimca, iako oni imaju svog premijera i ministre u vladi, većinu u oba doma Parlamenta FBiH i sve ostale poluge ovog sistema. Rimac nikada ne bi bio ministar u Vladi FBiH da nije bilo ove ekipe koja se po običaju posipa pepelom.
Ove politike moraju biti do koljena potučene na izborima! Jer sve ovo što oni rade je u sukobu sa zdravim razumom.
