Dok se proglašavaju šampionima evropskih integracija, obećavaju nam Evropu, demokratiju, jednakopravnost, transparentnost i bolji život na sva zvona, vlast u Sarajevu zabranjuje mirnu protestnu šetnju pod motom “Tažimo obrazovanje po mjeri učenika i njihovih učitelja” u organizaciji Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH-Kantonalni odbor SSOOiO Kantona Sarajevo.
Da trenutna kantonalna vlast i Sindikat osnovnog obrazovanja i odgoja nisu u najboljim odnosima poznato je već mjesecima, a narušeni odnosi kulminirali su krajnje neprimjerenom javnom prepiskom između ministrice i vodstva Sindikata, te klasičnom policijskom represijom, svojstvenoj samo totalitarnim režimima.
Sada je pogubljena kantonalna vlast otišla korak dalje u svome orvelijanskom lutanju po bespućima post-totalitarne demokratije zabranjujući javno sindikalno okupljanje “iz razloga postojanja stvarne opasnosti da bi održavanjem mirnog okupljanja bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine ili bi došlo do stvarne opasnosti od nasilja ili narušavanja javnog reda i mira u većem obimu”.
Vjerovali ili ne, ali doslovno tako piše u obrazloženju Policijske uprave Centar kojim vlast odbija zahtjev Sindikata!
Ovim totalitarističkim potezom Vlada KS nam transparentno pokazuje da sve ono što svakodnevno javno zagovara u praksi je suprotno. Osim kontinuiranog pravdanja da su prošle vlade i stranke u vlasti bile loše, ova Vlada KS se u praksi pokazala potpuno nesposobnom da riješi bilo koji komunalni ili socijalni problem građana Sarajeva.
Umjesto ozbiljne Vlade, koja će rješavati naše svakodnevne probleme, kreirati i implementirati razvojne projekte kako bi se Sarajevo pretvorilo u modernu metropolu XXI stoljeća, sve što smo dobili je jeftini populizam po društvenim mrežama za sluđenu balkansku sirotinju.
Štaviše, ovaj slučaj nam pokazuje da se ne libe ni da vrše direktan politički utjecaj na Upravu policije, koja bi trebala da bude profesionalna i od politike nezavisna policijska organizacija. Ali za ovu i ovakvu vlast to je sasvim “normalan” slijed događanja jer se ni ranije nisu libili da imenuju aktivne političare, koji pri tome sjede u zakonodavnoj vlasti, u organe koje formira izvršna vlast.
To jedino ima u Sarajevu i možda u pokojem književnom djelu koje se bavi totalitarizmom kao društvenim fenomenom.
Po ulicama Sarajeva se smije neometano pljačkati i ubijati, smije se i voziti više od 100 na sat, ali se niko ne smije boriti za svoja ljudska i radna prava, pa ni prosvjetni radnici. Ako to kojim slučajem neko i pokuša, dočekat će ga pendrek, uz jedno sjevernokorejsko obrazloženje poput ovoga koje je dobio Sindikat od Uprave policije KS.
Dakle, drage moje Sarajlije, mirno spavajte jer „niko ne sme da vas bije“ osim Trojkine policije!
