Jučer se obilježavao Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). Većina dobronamjernih ljudi, koji vole i osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu, obilježavaju taj dan sjećanjem i odavanjem počasti našim herojima. Na taj dan se sjećamo onih koji su branili suverenitet i nezavisnost naše zemlje, građansku ravnopravnost uz osiguranje jednakopravnosti naroda.
Obilježavanjem godišnjice osnivanja ARBiH čuvamo historijsko sjećanje odbrane osnovnih civilizacijskih vrijednosti, prava na život, prava na slobodno ispoljavanje političkih i religijskih ideja, koja su prije 32 godine bila ugrožena od strane anticivilzacijskih velikosrpskih politika iz Beograda, a kasnije i od strane anticivilizacijskih velikohrvatskih politika iz Zagreba.
Podsjetit ću da se najčasnija Armija RBiH u odbrani osnovnih civilizacijskih vrijednosti obračunala i sa odmetnutim kriminalcima u svojim redovima, koji su te vrijednosti ugrozili.
Ono što mi je jučer upalo u oči je da se niko od lidera Naše stranke, inače redovnih propagandista na društvenim mrežama za zamagljivanje naše svakodnevnice, nije oglasio ili na bilo koji način obilježio ovaj značajan historijski datum. Jedini izuzetak bio je načelnik Općine Centar Srđan Mandić, inače bivši pripadnik ARBiH.
Vjerujem da liderima Naše stranke taj dan nije interesantan jer je njihov doprinos u borbi za opstanak i normalno uređenje države svakako minoran. Isto tako im nije bila bitna borba jednog naroda za goli opstanak. Pretpostavljam i da vrijednosti koje su branili pripadnici ARBiH nisu smatrali svojim vrijednostima, pa su u tom najtežem periodu za sve nas, prostor za življenje pronašli na teritoriji drugih država.
No, danas im je jako bitan taj prostor koji je odbranila ARBiH, jer u njemu traže svoje mjesto pod političkim suncem i žive svoj život slobodno i u skladu sa svojim vrijednostima, ali se neće sjetiti da odaju počast onim ljudima koji su položili svoje živote da bi oni tu danas živjeli.
Postavlja se pitanje da li među nama možda žive ljudi koji se stide naših branilaca i ljudi koji preziru njihovu časnu borbu za očuvanje države? Da li među nama žive ljudi koji tako olako zaboravljaju šta se ovdje dešavalo i zatvaraju oči pred onim što se u ovoj zemlji dešava i danas?
Napomenut ću da je jedina vojska sa ovih prostora, koja je učestvovala na centralnoj proslavi obilježavanja 50. godišnjice Dana pobjede nad fašizmom 9. maja 1995. godine u Parizu, bila Armija Republike Bosne i Hercegovine! I čega imamo tu da se stidimo i šta da preziremo?
Mi u svakom slučaju možemo i moramo biti sa punim srcem ponosni na ratni put ARBiH i njeno naslijeđe, jer da nije bilo te vojske, nastale u najtežim okolnostima iz naroda, danas ne bi bilo ni nas, a ni naše države Bosne i Hercegovine.
Valjda je ljudima koji preziru prošlost časne borbe za očuvanje ustavno-pravnog poretka sasvim normalno doći na vlast suspenzijom Ustava FBiH. Na svakom nivou vlasti su pokazali da preziru pravni poredak i vladavinu prava. Zanemaruju i političku volju jednog naroda, koji je stvorio iz ničega respektabilnu vojnu silu, koja je očuvala ovaj dio Bosne i Hercegovine kojim oni danas vladaju. A svojim načinom vladanja vratili su u život jednu protivustavnu političku praksu koju nismo gledali od 1992. godine.
Jedino šta znaju je da nam bez ijednog valjanog argumenta bacaju prašinu u oči pričom o nekakvom fiktivnom napretku Bosne i Hercegovine na evropskom putu, dok nam njihovi “reformisani” i “evropski” partneri svakodnevno prijete otcjepljenjima i novim klanjima, baš kao onda kada su ovi lideri bježali odavde.
I to je život u današnjoj Bosni i Hercegovini, ali je izgleda ovim otuđenim centrima političke moći bitnije da se bave umjetničkom produkcijom video klipova nego životnim problemima i nedaćama nas građana.
Svakome iole upućenijem u političke prilike BiH i regije je jasno da je priča o otvaranju pregovora više splet sretnih okolnosti i širih geopolitičkih preslagivanja i odnosa, nego što je rezultat rada vladajućih struktura. Bilo bi pošteno, kada već žele govoriti samo o napretku i o budućnosti, a ne o prošlosti, da nam kažu nešto i o položaju nesrba u manjem bh. entitetu i šta su učinili za te ljude!? Lako se zezati s mobitelom po ulicama Sarajeva, a zašto ne probaju to raditi po ulicama drugih gradova, posebno manjeg bh. entiteta?
Sumnjam da će se to ikada desiti, jer je političko djelovanje ovih kvaziliberalnih prodavača magle usmjereno isključivo na prostore Bosne i Hercegovine koje je odbranila Armija Republike Bosne i Hercegovine, a koju danas preziru.
