Nikada niko neće moći izračunati pravu cijenu agresije na našu zemlju, posebno ne onu u izgubljenim životima i prolivenim suzama. A još manje u (ne)osvojenim medaljama i uskraćenim momentima kolektivnog ponosa dok slušamo himnu naše države, a iznad pobjedničkog postolja vihori zastava naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Mnogo vrhunskih sportista je položilo svoje živote za ovaj grad i ovu zemlju, a posebno u samim počecima agresije. Te ljude, s kojima smo dijelili strast prema sportu i ljubav prema domovini, ne smijemo nikada zaboraviti!
Za mene, dijete koje je odraslo u mahali, voljelo i bavilo se sportom, ti heroji su braća Kadić. Fikret i Safet, obojica organizatori otpora i heroji prvih dana odbrane našeg grada.
Braća Kadić su bili ugledni sportisti Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine.
Fikret je bio član i kapiten Bokserskog kluba “Željezničar”, republički prvak i reprezentativac bivše Jugoslavije.
Više puta je bio prvak Bosne i Hercegovine, tri puta je osvajao treće mjesto u seniorskoj konkurenciji na državnom prvenstvu bivše Jugoslavije, te je bio pobjednik brojnih međunarodnih turnira. U svojoj uspješnoj karijeri je imao preko 300 mečeva.
Fikret je bio karizmatična osoba, autoritet koji se rijetko rađa, vođa u pravom smislu te riječi.
Fikret je rođen 25.11.1957. godine, a od posljedica teškog ranjavanja, umro je 2. juna 1992.godine.
Ukopan je pored svog mlađeg brata Safeta, na šehidskom mezarju Kovači.
Fikret je teško ranjen u akciji za pumpu u Rajlovcu, a istog dana poginuo je i njegov mlađi brat, Safet.
Obojica su bili organizatori otpora na području SO Novi Grad.
Sve navedeno je istina, istina koja pada u zaborav, a to ne smijemo dozvoliti.
Kad istina nije slobodna, onda ni sloboda nije istinita!
Neka im je vječna slava i hvala i neka im dragi Allah podari rahmet i lijepi dženet, jer su to naši šehidi zaslužili! Ne dozvolimo da njihova žrtva bude uzaludna!